Saradnja i timski rad

Na Osnovnom treningu iz izgradnje mira koji organizuje CNA, a koji traje deset dana, za radionicu na temu timskog rada i saradnje obično izdvojimo čak dva bloka, što znači čitav jedan dan. Zato se primer radionice koji sledi sastoji iz dva dela, i za nju je potrebno izdvojiti ukupno oko 7 sati.

Ciljevi radionica na ovu temu su uglavnom isprobavanje donošenja odluka konsenzusom, analiza i vežbanje komunikacije, bolje razumevanje šta je timski rad i šta nosi sa sobom, mapiranje elemenata kvalitetnog timskog rada, preispitivanje sopstvenog ponašanja u radu u timu, stvaranje prostora za primanje i davanje feedbacka, ali i bolje međusobno upoznavanje i izgradnja grupe.

Primer radionice (prvi deo)

Dobro jutro

 

Igrica

 

Brainstorming: Šta je timski rad?

Trajanje:

10 min.

 

Slagalica*

Opis vežbe

Učesnici su podeljeni u grupe od po 5 članova (preostali mogu biti posmatrači). Svi se nalaze u istoj prostoriji,  ali  članovi  svake  grupe  sede  zajedno  u krugu, najbolje je ako mogu da sednu na pod. Za svaku grupu je pripremljen set koji se sastoji od 5 koverata, označenih brojevima od 1 do 5. Koverte sadrže delove od kojih se mogu napraviti kvadrati. Svaki član grupe dobija po koverat. Upute nalažu da otvore koverat tek na dat znak.

Tip vežbe:

Interaktivna, iskustvena vežba

Trajanje:

30–40 min.

 

Potreban materijal:

3–4 seta koverata u kojima se nalaze delovi slagalice:

 

Polako pročitati navedene instrukcije, bar dva puta, tako da ih svi čuju.

 

Instrukcije:

„Svaka osoba ima koverat koji sadrži delove za formiranje kvadrata. Na dat znak, zadatak grupe je da formira 5 kvadrata iste veličine. Zadatak je gotov kada svi članovi grupe imaju pravilan kvadrat ispred sebe.“

Proveriti da li su svi razumeli šta je zadatak. Potom pročitati dole navedena pravila. Najbolje je da pravila budu ispisana krupnim slovima i da stoje na vidnom mestu.

 

Pravila:

„Tokom vežbe ne sme da se govori ili komunicira na bilo koji drugi način. Ne smeju da se uzimaju delovi od drugih članova grupe. Delovi se mogu dodati samo osobi sa vaše desne strane ili staviti na sredinu. Delovi koji su na sredini mogu da se uzimaju.“

Nakon što sve grupe završe zadatak, sledi evaluacija vežbe.

 

Evaluacija vežbe

 

Predložena pitanja za evaluaciju vežbe: Kako vam je bilo?

Da li ste se pridržavali pravila? Šta ste radili?

Neki od vas su imali samo jedan deo slagalice. Da li je iko to primetio? Kako su se oni osećali?

Kako vam je bilo i šta ste radili kada je neko zadržavao neki deo, a nije video rešenje?

Kako ste se osećali ako biste formirali kvadrat i onda shvatili da morate da ga rasformirate da biste dali neki svoj deo?

Šta su posmatrači primetili?

Kako je bilo sarađivati bez verbalne komunikacije?

 

* Izvor: Karl Heinz Bittl-Drempetic. Gewaltfrei Handeln: Ein Handbuch für die Trainingsarbeit (Nürnberg: City Verlag, 1996), str. 329–331.

 

Materijal za vežbu Slagalica

Za jedan set koverata potrebno je 5 papira u obliku kvadrata iste veličine (može se A4 papir skratiti tako da se dobiju kvadrati veličine 21 x 21 cm). Svaki kvadrat iseći na delove kako je prikazano na sledećoj slici da bi dobili delove slagalice. Delovi slagalice su imenovani slovima abecede.

Potom u zasebne koverte spakovati delove po uputstvu.

 

U kovertu 1 spakovati po jedan deo slagalice imenovan sa A, C, H i I;

Koverta 2 – A, A, A i E;

Koverta 3 – J;

Koverta 4 – D i F;

Koverta 5 – B, C, F i G.

 

Isti proces ponoviti još 3 puta, kako bi dobili 4 seta koverata sa delovima slagalice. Preporučljivo je da svaki set bude napravljen    od papira različite boje. Tako ne može da dođe do mešanja delova slagalice među grupama, a i olakšava ponovno pakovanje delova kako bi se ponovo koristili.

 

Napomena

 

Postoji samo jedan način da se složi svih 5 kvadrata. Moguće je složiti kvadrat na način koji onemogućava da se slože preostala 4 kvadrata. Često se dešava da jedna osoba brzo uspe da ispred sebe složi kvadrat i zatim čeka ostale iz svoje grupe da završe, da bi tek nakon nekog vremena, i najčešće usled frustracije ostalih članova grupe,  shvatila  da  mora  da  rasformira  kvadrat  koji  je  sastavila, jer sadrži deo neophodan za sastavljanje nekog drugog kvadrata.

Zadatak jeste težak, ali nije pretežak. Ponekad je samo dovoljno vreme da članovi grupe shvate da moraju da sarađuju da bi izvršili zadatak. Do sada nismo imali situaciju da neka grupa nije mogla da složi svoje kvadrate. U vežbi se mogu javiti frustracije, nestrpljenje, neobraćanje pažnje na druge, takmičenje unutar grupe, a posebno takmičenje između grupa (koja će prva završiti zadatak), kao i masovno kršenje zapisanih pravila vežbe, što daje vrlo koristan materijal za analizu timskog rada i saradnje. Kada dođe do kritike ponašanja u saradnji, treba obratiti pažnju da iznesene kritike ne budu u osuđujućoj formi koja vrednuje ličnost onoga koji je kritikovan, te podsetiti učesnike da cilj nije da se takmiče, već da uče o saradnji. Ova vrsta intervencije je važna da ne bi došlo do povlačenja usled kritike i doživljaja da se „greške kažnjavaju“, posebno zato što su samokritika i kritika preko potrebni za dublji rad na treningu i od početka treba stvarati prostor da se uvežbava kultura kritike.         

 

 

Glasanje o krivici

Tip vežbe: Igra uloga

Trajanje:

60–90 min.

Potreban materijal:

2 tabele posledica glasanja (vidi prilog), hrpa malih jednakih papira za glasanje, 2 velika papira sa tabelama za evidenciju glasanja

 

Opis vežbe

Učesnici su podeljeni u dve grupe od po 7 ljudi, kasnije odvojene prostorno. Po dve ili tri osobe su posmatrači u svakoj grupi (u zavisnosti koliko ima učesnika ukupno). Polako i jasno im se pročita priča o kontekstu u kom se nalaze i to bar dva puta.

 

Priča:

„Vi ste dve konkurentske humanitarne organizacije, koje se bave humanitarnim radom sa decom. Obe vaše organizacije trenutno rade na više važnih projekata, planiranih za sledeće 2 godine (jedan od glavnih projekata je nabavka pomagala za decu s hendikepom). Iz obe organizacije je po jedan saradnik uhapšen zbog korišćenja povlastica koje imaju humanitarne organizacije u svoje lične svrhe (utaja carinskog poreza). Radi se o uvozu tehničke robe. Svi zaposleni/e (vi) ste znali za to, ali ste to tolerisali. Javni tužilac sumnja da su ova dva saradnika sarađivala u tim nelegalnim poslovima.

Vama se postavlja pitanje: Da li ste vi kao organizacija krivi?

Odluka se donosi prostom većinom i tajnim glasanjem u okviru vaše male grupe.“

Potom se ove dve grupe prostorno odvoje. Bitno je da budu u različitim prostorijama, kako ne bi imali priliku da čuju razgovor jedni drugih.

Svakoj grupi se pojasni da ishod glasanja o tome da li su kao organizacija krivi ima različite posledice i svakoj grupi se da primerak tabele koja to oslikava:

Mogući ishodi glasanja:

  •  Ako obe organizacije priznaju krivicu, dobijaju kaznu od po 7 meseci zabrane rada organizacije.
  • Ako obe organizacije ne priznaju krivicu dobijaju kaznu od po 2 meseca zabrane rada organizacije.
  • Ako jedna organizacija prizna krivicu, a druga ne, ona koja je priznala dobija kaznu od 1 mesec, a ona koja nije, od 10 meseci zabrane rada organizacije.

Preuzmi Tabelu za evidenciju glasanja 

Plan glasanja:

  1. krug: Svi dobiju po jedan mali papir na kom će upisati za šta glasaju („Da“ – krivi su, ili „Ne“ – nisu krivi). Svako glasa za sebe, bez dogovora unutar grupe. Voditeljica vežbe saopštava, na osnovu rezultata glasanja obe grupe, dodeljenu kaznu (svakoj grupi), kao i konkretan rezultat glasanja druge grupe. To upisuje u tabelu iscrtanu na velikom papiru.

Primer tabele za evidenciju glasanja:

 

Svaka grupa ima po jedan primerak te tabele.

 

  1. krug: ponovo se glasa bez dogovaranja i ponovo objavljuju rezultati obema grupama. Tek tada svaka grupa ima 5 minuta za razgovor i zadatak da odredi pregovarača koji će ići na pregovore s drugom grupom. Nakon pregovora imaju kratko vreme (npr. 2 min.) da se opet dogovore unutar grupe i potom da glasaju. Voditeljica opet na osnovu rezultata glasanja obe grupe saopštava dodeljenu kaznu (svakoj grupi), kao i konkretan rezultat glasanja druge grupe. Ako se od ovog trenutka 3 puta zaredom glasa sa istim krajnjim rezultatom – istom „kaznom“, bez obzira na odnos glasova, vežba se završava.

Ukoliko se nakon petog kruga vežba ne završi, najaviti da će naredni krug biti poslednji. Pregovarači treba da imaju ponovo priliku da se sretnu, zatim kratko vreme za razmenu unutar grupâ i ponovno glasanje, kojim se završava izvođenje vežbe.

 

U toku izvođenja vežbe može da se dogodi da neko ne želi da glasa, čime se stvara prostor da dođe do nerešenog glasanja. Ako je rezultat glasanja na nivou jedne grupe nerešen, primenjuje se sledeće pravilo: rezultat će biti određen prethodnim glasanjem i to tako da je suprotan od njega (ako je rezultat prethodnog glasanja bio „Ne“, kao rezultat nerešenog glasanja se uzima „Da“ i obrnuto).

 

Evaluacija vežbe

Predložena pitanja za evaluaciju vežbe:

Kako ste glasali? Kako ste zadovoljni rezultatom? Kako ste zadovoljni procesom?

Šta su posmatrači zapazili?

 

Napomena

Izvedba ove vežbe može da bude komplikovana, zbog niza koraka iz kojih se sastoji. Preporučljivo je da je vodite tek nakon što ste imali iskustvo da u ovoj vežbi asistirate treneru koji vežbu dobro poznaje. Onima koji se ohrabre da je vode uglavnom postane nezaobilazna u tematizovanju timskog rada, saradnje, liderstva i komunikacije zbog materijala koji nudi. Učesnici dosta lako i neusiljeno uđu u zadate uloge, jer je kontekst dovoljno životan i nije nepoznat. Pošto se javljaju moralne dileme na različitim nivoima, skoro je nemoguće da proces prođe lako i da dogovori unutar grupa, a posebno s drugom grupom, idu glatko. I tu je materijal za analizu timskog rada i komunikacije u timu neizmerljiv. Međutim, često se moralne dileme zanemare, jer ispadne važnije nadmetanje s drugom grupom. Ova vežba nam za kratko vreme dâ sliku toga kako funkcioniše grupni pritisak, kako komuniciramo sa drugima kada imamo polarizovana mišljenja, kako lako zaboravimo na  neke ljude u timu, koliko idemo linijom manjeg otpora, a koliko se inatimo, kakve slike stvaramo o drugoj grupi, i tako dalje. Vežba može da izazove jake emotivne reakcije, pre svega frustracije, tako da je potrebno pažljivo i vešto voditi evaluaciju vežbe, kako bi ljudi izašli iz ovoga s osećajem da je vredelo nasekirati se, jer su dosta toga naučili. Vrlo je važno da nakon evaluacije ne ostane slika da je jedna grupa bila moralno nadmoćna nad drugom i da uvidi u prikazane slabosti ponude dovoljno prostora da se iznesene kritike čuju, razumeju i prihvate.

 

 

Sečenje papira

Tip vežbe:

Interaktivna, iskustvena vežba

 

Trajanje:

45 min.

 

Potreban materijal: Veliki papir i makaze

 

Opis vežbe

Pozvati dobrovoljce koji žele da učestvuju u vežbi, ukupno sedmoro. Imaju zadatak da prvo svako za sebe zamisli oblik od papira kakav bi želeo. Zatim dobijaju veliki komad papira, jedne makaze i sledeće uputstvo:

„Svako sebi treba da odseče komad papira veličine i oblika kakav je poželeo, a da pri tom ne ostane nijedan suvišan komad papira na kraju.“

Ostali iz grupe posmatraju proces. Komunikacija je dozvoljena. Vreme 20 min.

 

Evaluacija

Predložena pitanja za evaluaciju vežbe:

Kako ste zadovoljni rezultatom, oblikom od papira koji ste isekli? Jeste li isekli onaj oblik koji ste prvobitno zamislili?

Kako ste zadovoljni procesom? Da li je bilo različitih uloga u tom procesu i kakvih? Kako ste se dogovorili kako ćete obaviti zadatak? Na koji način je donesena odluka o tome ko će započeti, a ko završiti sečenje?

Šta su posmatrači primetili?

Kakve veze imaju elementi ove vežbe sa našom svakodnevicom?

 

Napomena

Broj dobrovoljaca za ovu vežbu može biti različit od 7 (npr. 5 ili 11). Bitno je da broj ne bude lako deljiv, da ne bi linijom manjeg otpora došlo do podele papira na jednake pravougaonike, što je često težnja pojedinaca u grupi kada čuju šta je zadatak.

Vežba možda zvuči krajnje jednostavno, međutim ona može da simulira različite faze u timskom radu: od dogovora o zajedničkom radu, odnosno o načinu kako će se grupa dogovarati i doći do odluke, preko samog procesa donošenja odluke kako će papir biti isečen, do sprovedbe te odluke. Najčešće se ta prva faza, koja može biti od suštinske važnosti za timski rad, potpuno preskoči i odmah se pređe na predloge kako se taj papir može podeliti ili se čak odmah pređe na sprovedbu bez prethodnog dogovora. Tako proces biva zanemaren, a fokus postane kakvo-takvo izvršenje zadatka, odnosno dobijanje nekakvog rezultata. Međutim, kao i u svakodnevnom životu, nezadovoljstvo rezultatom je u direktnoj vezi sa nezadovoljstvom procesom i time što nismo uticali na to kakav ćemo ishod dobiti. Za to možemo da krivimo druge koji su preuzeli proaktivniju ulogu, ali i sebe što se nismo potrudili da iskažemo svoje nezadovoljstvo na vreme i konstruktivno utičemo na zajednički proces.

Ukoliko je grupa već iscrpljena od interakcije i izazova (ako su prethodne vežbe bile burne), možda je bolje ovu vežbu ostaviti za neki drugi put. Šteta bi bilo „potrošiti“ je u situaciji niske energije i motivacije, kada su ljudi skloniji da funkcionišu po principu linije manjeg otpora, jer tada ne bi dobili za analizu onaj materijal koji vežba inače može da ponudi. U tom slučaju je bolje ponuditi ljudima da u manjim grupama reflektuju svoja zapažanja o timskom radu.